Božićna noć (Marijana Božić, 12. godina)

Svuda je presveta noć.

To duša osjeća njezinu blagost i moć.

Veseli se Zemljo cijela!

Noćas nek` se samo Isusu pjeva!

Nek` narod sav radosno kliče,

Isusov rođendan slavimo!

Nek` se pjeva: Rodio nam se Spasitelj!

Neka smo noćas kao jedna obitelj!

U ovoj Božićnoj noći svemir od ljepote blista,

a duša je lagana i čista.

Srce svakog vijernika kuca i brže i jače,

Oh` ne dopustite Isuse mili da u ovoj Svetoj noći,

od tuge itko zaplače.

Naše molitve iznad Betlehema lete:

da je radosno i blagoslovljeno svakom roditelju njegovo dijete,

da siromah ima svega i prepun stol.

Bogat zadovoljan i darežljivo srce,

a i bolesnome da utihne njegova bol.

Teci lagano, polagano presveta Noći.

Nek`srce ljepota tvoje svjetlosti dira.

Jer duša je u toj tvojoj svetoj ljepoti,

uzvišena i blažena i puna mira.

Hrvatski Božić (Sarah Imhof, 15 godina)

Ja sam kao i mnoga djeca svijeta jako nestrpljiva u zadnjim danima prosinca u isčekivanju najslavnijeg kršćanskog blagdana na svim kontinetima, rođendana Isusa Krista, Božića. Svi znamo da se naš Isus Krist rodio u Betlehemu u oskudnim uvjetima, da mu njegova majka nije imala mnogo toga pružiti u njegovu djetinstvu, kao što nama danas pružaju naše majke. Ali mu je najvrjednije pružila, veliku ljubav i pažnju, zato je on znao uvijek isto toliko ljubavi i dobrih djela prenijeti na osbe koje su živjele u njegovo vrijeme. Ne samo zato što je Isus Krist sin našeg Boga, nego osoba koja je žrtvovala svoj život za sve nas na planeti zemlji da bi nama bilo bolje, ostao nezaboravan i njegov rođendan bit će slavljen za svih vjekova.

Božić je postao blagdan obitelji, okupljanja, darivanja i naravno sjećanja na mnoge koji su ponekad zaboravljeni. Sav kršćanski narod slavi Božić, ali postoje razlike u slavljenju, različiti običaji i tradicije koji utiječu na način slavljenja Božića. Svaka zemlja slavi drugačije, tako i mi Hrvati imamo svoju tradiciju u slavljenju Božića. Ja sam rođena u Švicarskoj, otac mi je Švicarac, a mama Hrvatica, tako da u našem slavljenju blagdana Božića se isprepliću običaji iz obadvije zemlje. Sam ugođaj pred Božić ovdje u Švicarskoj mi se jako sviđa, sve je drugačije, ulice i izlozi su ukrašeni, osvijetljeni posebnim svjetlima, još zimski ugođaj pa izgleda kao u bajci. Sam ambijent pokazuje da se nešto veliko isčekuje, tako se i mi osjećamo, isčekujemo sa nestrpljenjem i radujemo se Božiću. U naše obiteljsko blagdansko slavljenje Božića je moja mama prenijela mnoga obilježja načina slavljenja hrvatskog Božića. Moja mama je tipično hrvatskog obilježja prenijela u naše obiteljsko blagdansko slavlje Božića u nekoliko pojedinosti u načinu pripreme hrane.

Na Badnju večer ne jedemo meso, nego ribu i različite salate i tipičnu hrvatsku salatu od graha i desert gibanica, tipičan kolač od oraha iz rodnog kraja moje mame, mada je u obitelji mog tate bio uvijek običaj da se jede meso.

Ostalo sve je slično ili isto kao i blagdansko slavlje Božića kod Švicaraca. Već početkom prosinca se ukrašava božićno drvce ( jelka ) ispod kojeg se stavljaju pokloni, tako da do Badnje večeri nema mjesta za nove poklone. Cijeli stan je ukrašen u stilu Božića, na stolu uvijek je neizbježan adventski vijenac sa četiri svijeće, kad se zadnja zapali znam Božić je blizu i dan otvaranja priželjkivanih poklona, ali znam i značenje da se završio četvrti advent, vrijeme priprema za Božić. Na Badnju večer večeramo u užem krugu obitelji, tipično jelo koje moja mama pripremi (već sam prije navela ), zatim je vrijeme otvaranja poklona, a poslije idemo u crkvu na misu ponoćku, da proslavimo sa drugima rođenje našeg Isusa. Sutradan se još jedanput ide u crkvu i na kršćanski način proslavlja Božić, ja i moj brat većinom ministriramo za vrijeme Božićne mise.

Poslije uživamo u obilnom i svečanom ručku uz upaljene sve četiri svijeće, a popodne su mnogi telefonski razgovori, pošto moja mama želi sve svoje koji su daleko čuti i zaželjeti im sretan Božić. Iz priče moje mame sam saznala da se prije u njenom djetinstvu, na Badnju večer prvo dugo klečalo na prostrtoj slami u prostoriji gdje su postavljene božićne jaslice i molilo dragom Bogu za sve što im je darovao u životu. Zatim se večeralo po već navedenom običaju, zatim bi išli na misu ponoćku, išli su svi, cijelo selo, crkva je bila uvijek prepuna, a poslije mise se slavilo vraćajući se kući pješice u velikim grupama se pjevalo i veselilo. Tek sutradan i to poslije duge molitve se jelo slavilo i otvarali su se mali pokloni. Ručak je na Božić bio izrazito tradicinalan pečena prasetina (pečenica tako to zovu u rodnom kraju moje mame) sa ražnja i salate, većinom salata od kiselog kupusa, a desert je bila tipična gibanica ili baklava. Meni osobno se jako sviđa vrijeme pred Božić i naravno dan samog Božića, sam ugođaj i osjećaj vrijednosti tog velikog blagdana, ali i ljudi jer u to vrijeme mnogi čine dobra djela, koja se inače kroz cijelu godinu zaborave.

Hrvatski Božić (Danijel Jajčević, 15 godina)

Svake se godine radujem proslavi Božića u mojoj Hrvatskoj kod bake i djede na otoku Čiovo. U proslavu se uključuju i teta, tetak i njihova djeca. Radosti tada nema kraja.

Kućom se šire opojni mirisi kolača koje uvijek priprema vrijedna „majstorica“ baka. Središnje mjesto u kući zauzima bor sa raznovrsnim ukrasima i posebno dojmljivim jaslicama. Sve bliješti od božićnog sjaja, a naša su srca ispunjena srećom i iščekivanjem dolaska malog Isusa koji će ugrijati srca svih ljudi i ponovno ih poučiti stvarnim vrijednostima života. Božićni ugođaj upotpunjuju melodije hrvatskih božićnih pjesama.

Najsvečaniji trenutak je odlazak na polnoćku i susret s malim, novorođenim Isusom. Duhovno ispunjeni vraćamo se kući radujući se dobro pripremljenom odojku koji nam poslije posta na Badnjak dobro godi. Svečani stol pripremamo na sam Božić. Mi djeca najviše se u tom trenutku radujemo poklonima koje otvaramo prije ručka.

Veselju nema kraja kada se sva najbliža rodbina okupi oko stola. Posebno se tom zajedništvu vesele moj djed i baka, jer je to blagoslovljena prigoda da se svi nađemo zajedno.

Proslava hrvatskog Božića za mene je jedan od najljepših dana u godini.

Moj Božić u Hrvatskoj (Marina Božić, 15. godina)

Kao i svatko i ja se radujem tom najljepšem katoličkom blagdanu, a od svega najdraža mi je sama priprava za Božić.

Pošto živimo u Švicarskoj kod nas pripreme počnu jako rano, već od Nikolinje proslave. Mama kupuje darove za djecu i obitelj, pakira stvari dok ja i brat odbrojavamo zadnji radni dan, pa da krenemo, jer mi za Božić idemo kući u Hrvatsku. Tamo je Božić poseban blagdan, pa je stoga još ljepši i veći.

Na sam Badnjak mama i strina Matija se pobrinu za tradicionalna jela i kolače, tata i stric Nešo za ribu i pečenku, dok mi djeca pakiramo poklone i najčešće se vrtimo oko pečenke dok se peće ili pravimo snješka u dvorištu, grudamo se. A vrhunac svega je kad navećer svi skupa kitimo badnjak i spremamo se za ponočku. A ponočke u Hrvatskoj su najljepše, pune crkve, sve svjetli i blješti od lampica, snijeg okitio krovove i drveće i još uvijek pada. Pred crkvom se čestita pa onda svi skupa kući gdje nas čeka toplina doma, veselje i radost što smo tu i svi skupa na okupu. I eto zato je moj Božić najljepši kod kuće u Hrvatskoj, tamo sam svoj na svome i nikome ne smeta što se moje prezime završava na –ić. A ja sam kao i uvijek ponosna na svoje prezime Božić.